Kliknite za preuzimanje

Stihovi 2016 - Amelija Cerin

Likovno stvaralaštvo - Ljiljana Varnjican

Pjesme 2012. god.

Pjesme 2011. god.

Pjesme 2010. god.

Pjesme 2009. god.

Pjesme do 2009. god.

MI BOGOVI

JA SAM POSEIDON MORE JE MOJ DOM

AL KAD GORE VIKATI POČNU SKAKATI I PLIVATI,

A MENI SVEGA LIČNO PREKO GLAVE JE - JA POLUDIM,

I KAD BRODOVI GORE TRUBE ISPUŠTAJU OTROVE SVOJE,

I JOŠ KAD VIDIM ZAGAĐENE VODE - JA PODIVLJAM.

JA SAM OREGON I ŠUMA JE MOJ DOM

KAD TURISTI LJETI DOĐU,

PA ZAPALE ŠUMU CJELU - JA PODIVLJAM,

A AKO NETKO ŠUMU SIJEČE TO MENE JAKO PEČE,

KOPUNU MU DAM DA OTIĐE VAN - JA PODIVLJAM.

ALI ŠTO JA VAMA PRIČAM, SVE JE UZALUDNO

JER SAMO BOGOVI SMO MI I TO ŽALOSNI !

Član DDI-a, DAVID SOLDATIĆ

 

 

MOJA DOMOVINA

Moja domovina je rijeka plava,

Moja domovina je planina visoka,

Moja domovina je srna što spava,

Moja domovina je djevojčica crnooka.

Moja domovina je sunce što nadamnom sja,

Moja domovina je sviju nas trud,

Moja domovina je ljupka lastavica,

Moja domovina je pješčani sprud.

Članica DDI-a, IRENA RODIĆ

 

 

MOJA ZEMLJA

Plavo nebo iznad gore,

Ispod šume plavo more.

Raštrkani konji vrani,

Mali psići ljepotani.

Leti pozdrav u nizine,

I galebu u visine.

Pastiru u zelenom gaju,

Koji sluša ptičju graju.

Tvoje srce, majko draga,

I šuškaj vjetrića blaga.

I nečija mala seka,

Što pliva k’o riba neka.

Male mace što mijauču,

I golubice što guču.

I majčice, volja Tvoja,

Eto, to je zemlja moja.

Članica DDI-a, IRENA RODIĆ

 

 

TREBAM TE

Samo jedan pogled i osjećam se ženom.

… trebam te ...

Dodir tvoje ruke dovoljno za cijeli dan,

miris tvoga tijela utopljen u moj san.

Budi tu da mi daš snagu za novi dan.

… trebam te ...

Članica DDI-a, RUŽICA GRABOVAC

 

 

EGZOTIČNI KRAJEVI

Ja se šetam po pustoj ulici

A drugi spavaju

Ja se šetam po dosadnom gradu

Šetam i dosađujem se

Ja odlučih seliti se

Kao sve ptice selice

Ja ću letit preko oceana

Mora rijeka i šuma

Ja ću letit u moje snove

A moji snovi su daleko

Egzotični krajevi

Topli tropski ugodni

Sad se šetam po toploj plažici

Lijepo mi je i uživam

Sunčam plivam skačem

Jedem pijem i ne znam što

Gledam ronim trčim

Sjedim spavam cijeli dan

Život je tamo prekrasan

I ja uživam cijeli dan

EGZOTIČNI KRAJEVI

TOPLI TROPSKI UGODNI

»» Član DDI-a DAVID SOLDATIĆ

 

KAKO TO ?

Bilo je to u jednoj zemlji

Kad su učitelji i učenici

Bili sretni.

I jedni i drugi bili su siromašni

Ali su duhom bili moćni i jaki

Za sreću je potrebno malo

Jedan osmijeh i lijepa riječ

Koja dušu razgaljuje i

Tijelo čini jačim.

I zato smo tu

Poslije 40 godina.

Pitate se kako to?

Evo kako!

Naučili smo biti ljudi

Biti svoji i voljeti.

Ponosna sam na vas

Na moje velike i male đake

I ponosna na sebe

Jer sam ovo uspjela doživjeti s vama

Nisam živjela uzalud

Ostala je iza mene ljubav,

Ljubav koju treba čuvati.

»» Članica DDI-a, MARIJA NIČETIĆ

 

 

MORSKE PALAČINKE

Palačinke, palačinke!

Nisu tople, nisu glatke

A zovu se morske slatke

Draga djeco to je čudo

A, kako se one prave?

Eto, tako vrlo lako

Legne se na morski žal

I čeka prvi val

A kad val dođe bliže

On te mota, mota, mota i

Dok te cijelog ne zamota

Ako hoćeš bolje znati

Obrati se mojoj Kati

Sve će ti to Kate reći

Majstor je za morski žal

I zna čekati pravi val.

»» Članica DDI-a, MARIJA NIČETIĆ

 

NAŠEM PREDSJEDNIKU DDI DAVORU

U jednom talasu sunca

Uhvatila sam njegov sjaj

Za Tebe, za sve Tvoje i za vječnost.

Tvoj put neka bude njime obasjan.

Ako te nekad mrak zatekne

Izađi iz njega, još bolji

Ponosniji i dostojanstveniji.

Budi stijena koja će odoljeti

Svim životnim burama

Potroši sjaj sunca

I bit ćeš «čovjek»

Čovjek kojemu vjerujemo

Za danas, za sutra

I zauvijek!

»»Članica DDI-a, MARIJA NIČETIĆ

 

PETNAESTOGODIŠNJA ZELENA PRINCEZA

Bila jednom jedna princeza, koja nije znala, kako će postati kraljica jer nigdje u blizini njenog kraljevstva nije bilo kraljevića.

A bila je vrlo nestrpljiva, nije znala čekati. Bila je vrlo lijepa. Imala je predivnu dugu kosu svijetlo smeđe boje, koju bi i najmanji dašak vjetra zavijorio, pa bi se pozlaćeni pramenovi pretvarali u raskošne vodopade i tako prekrivali dva zelena oka. Gorska jezera iz kojih je zračila odvažnost i ljepota njezine mladosti. Zato su je zvali «Zelena».

Zelena princeza je bila veoma pametna, ali je gorjela od nestrpljenja i uvijek trošila dragocjeno vrijeme na male beznačajne izlaske. Voljela je društvo i bila je svugdje omiljena i dobrodošla, dok jednog dana nije shvatila da se mora više pobrinuti o svojem slobodnom vremenu, jer i njezini dvorani to od nje očekuju. Neobično je voljela prirodu, pa otuda njezina želja da izađe makar na čas, jer nije voljela zatvorene prostore, tada bi postajala tužna. Jedno večer poželi prošetati. Sunce je davno zašlo, spustila se noć i cijelim dvorom zavladala je mukla tišina, a tu i tamo se čuo poneki pas koji svojim lavežom učini Zelenu još sigurnijom i ona krenu u noć.

Dođe do jednog brežuljka ispod kojega su vodile dvije ceste i stane razmišljati kud da krene, da bi što prije stigla na vrh brijega sa kojega se širio lijep vidik na osvijetljeni dvorac. To je bila njezina omiljena šetnja. Stane i začuje neki miran i topao glas. Osvrne se da vidi tko je taj neznanac koji će joj činiti društvo i ugleda nepoznatu ženu. Poželi joj dobru večer i uputi se s njom u razgovor.

Žena joj pruži ruku, a Zelena kod dodira i stiska ruke osjeti da ima novu snagu i da nije sama i htjede ruku i dalje zadržati ali je žena pomilova po kosi i mirno joj se obrati. Ti si princeza, lijepa se i pametna, ali imaš jedan nedostatak, što si veoma nestrpljiva i po malo tvrdoglava, često i neposlušna, pa možeš stradati, i kud si krenula u ovoj mrkloj noći?

Ti želiš stići na vrh, a ne biraš put, zar ne vidiš da postoje dva puta. Ja ću te poučiti. Ovaj desni put je asfalt, a lijevi je makadam, a jedno ime nose – CESTA.

Kreni asfaltnim putem, pa ćeš brže i lakše stići, a ako ne poslušaš i kreneš ovim makadamom koji ti se naoko čini kraćim, umorit ćeš se, biti će padova i posrtanja a na vrh se nikad nećeš popeti.

Kad to naučiš, onda ćeš lakše postati kraljica, jer iza pet rijeka i pet planina živi jedan kraljević i jednog dana kad odrasteš i budeš znala tražiti i nalaziti asfaltne putove, oni će te odvesti u njegov dvor.

Kad to reče, žena nestane u mrkloj noći. Princeza od ushićenja i sreće poviče: Pa to je bila dobra vila! Kako se odmah nisam sjetila?»

Čvrsto je odlučila da izmjeni kod sebe svoje male nedostatke, posluša i krene asfaltnim putem i tako dođe na vrh brijega, odmori se i vrati u svoj dvorac.

Često je mislila na dobru vilu i njezine riječi. Rasla je i stasala u predivnu djevojku i kad joj je bilo 18 godina krene preko pet rijeka i pet planina i put je dovede u kraljevski dvorac.

Na ulazu u dvorac dočeka je mladi kraljević i odmah je prepozna po zelenim očima koje su u odsjaju sunca dobile zeleno plavetnilo, pa mu se učini još ljepšom. U tom momentu Zelena se sjeti dobre vile i njezinih riječi, pa se malo rastuži, a kraljević je utješi i reče joj, da je dobra vila svima htjela pomoći, ali onaj tko nije uspio, za njim je dobra vila plakala.

Njezine suze su se pretvorile u svjetleće kristale koji i danas svijetle put onima koji lutaju mrakom da se ne izgube.

»» Članica DDI-a, MARIJA NIČETIĆ

 

RASPJEVANI TELEFON

Kad zazvoni telefon

Navečer u 9 sati

Čuje se jedan glasić

Što zvuči na pjev

Koji muziku stvara.

Čuje se n-o-n -e n-o-n-e

U toj simfoniji

Zadrhti telefon

Žice mu poigraju

Kuća se ispuni veseljem,

A noni se srce ispuni srećom.

»» Članica DDI-a, MARIJA NIČETIĆ

 

ŽIVOT JE LIJEP

Nad grad se nadvili

Teški, sivi oblaci.

U dušu se uvukla sjeta,

a hladna jesenja kiša

ispire posljednje tragove ljeta.

S ljetom su nestale

boje mirisnog cvijeća

i zamrli parkovi grada.

Dok tako nebom putuju

sivi kišni oblaci

napuštajući grad, na obzorju

se nadzire sunce.

Njegove tople zrake obasjavaju

nebeski svod i ponovo griju

pokisli grad.

Sve postaje toplo i lijepo

kao da se rađa novi svijet.

Vraća se cvrkut ptica,

miris cvijeća, vraća se radost,

jer ipak je život lijep.

»»Članica DDI-a, TATIĆ MILENKA

 

 

ŽIVOT U CENTRU DUBRAVA

Moj život u Dubravi je bio težak. Bila sam daleko od doma.

Ali sama sam znala da to činim radi sebe.

Ovdje sam već godinu i pol i mogu reći da sam se navikla. Ljudi su uvijek spremni pomoći. Osjećala sam se kao među svojima. Ne kažem da je ovdje lako biti, ali to je naš put. To svi moraju znati. Bolje je to prihvatiti i onda samo od sebe sve ide svojim putem. U Centru sam stalno pokretna i bavim se mnogim aktivnostima. To doma ne bih mogla. U školi mi je super i zbilja se nisam pokajala. Ja smatram da se treba truditi, to se čini radi sebe.

Kad sve završi ja ću biti jako ponosna.

Tu imam i mnogo prijatelja i veoma mi je stalo do njih.

Ovdje u Dubravi je moj život.

Biti će mi žao kad odem, ali sada živim tu.

Centar će uvijek biti dio mog srca.

»» Članica DDI-a BRANKA KOSTIĆ

Vodič za OSI u IŽ

vodić za osi Istarske županije